Pisac Danilo Marić je uložio velik trud da napiše roman o jednom emigrantu, ograničen na njegov lični život i vrijeme koje je svojom tragičnošću za srpski narod dalo ton čitavoj knjizi. A vrijeme je gotovo čitav dvadeseti vijek.
Budući da je i sam žrtva najnovijeg rata u Bosni, pisac je prišao djelu sa svježim mislima, žalostima i stradanjima, pišući opširno i uvjerljivo, što bi neko drugi imao znatno više muke da to prikaže na taj način. Jedan književni talenat stavio se u službu izgnanih saosjećajući s njima, jer je i sam postao dio njih, i uzdigao je zajedničko stradanje na visoku književnu visinu. Bolje se gotovo i nije moglo prikazati to što je prikazano.
Djelo je bogato uzbudljivim događajima i životnom stazom jednog seljačića iz zabiti, sirotinje, stanovnika seoskog mlina i staje do pilota-lovca, borca u odbrani Beograda 1941, do sagovornika sa kraljem, patrijarhom, predsjednikom vlade i drugim znamenitim ljudima.
Pisac nije događaje preuveličavao i kitio, dovoljno je bilo da priča šta je jedan narod preživio i jedan njen vojnik, logoraš i bjegunac iz logora, koji je pokazao vitalni duh i hrabrost da se nađe na slobodnoj teritoriji i stigne u ratno vrijeme do Amerike, gdje se i oženio.
Danilu Mariću je pošlo za rukom da stvori orginalno djelo, puno zanimljivih situacija, koje se lako čita i brzo pamti. Samo jaka volja pisca, svježe žrtve rata, mogla je svoj talent tako da iskoristi, opiše daleke događaje povezujući vremena.
Teško da se može u jednom kratkom prikazu i pomenuti sve krošta je prošao osamdesetogodišnji junak ove romansirane biografije, ali pisac je sa pravim smislom i književnim opravdanjem ocrtao najsnažnije događaje, koji prestavljaju širu sliku i neminovno se nameće ne sudbina jednog čovjeka koliko sudbina naroda iz kojeg potiče. Pojedinačno je učinjeno opštim, postignut je cilj umjetnosti. Razgovor o seobama i egzodusima Srba se nastavlja, kao da se jedna ista knjiga ponovo čita.
Ovo djelo, posmatrano kao šire platno iz istorijske perspektive, obezbjeđuje autoru ime sjajnog posmatrača i slikara sudbina, koji je na upečatljiv način dao ovaj roman kao opomenu, da će svako nepametno rađenje imati svoje tragične posljedice, ne samo za jednu nesposobnu upravu već za čitav narod.
Iskusan pisac Danilo Marić nije se izgubio u beznačajnostima, premda zna da oslika detalje i učini radnju zanimljivom, bez romansijerske slobode za izmišljenom fabulom, ljubavnim zapletom i dramatizacijom događaja, jer se on drži biografije jednog emigranta, gdje je brzo i sam ušao u taj nepoznati život i istakao njegove vrline i mane. Događaji su osvijetljeni, bilo da su bili uzvišeni ili su značili padove oko raskola, uspjeha ili propadanja u biznisu, gdje može da se prepozna emigracija i kvalitet njenog života. Djelo je svjedočanstvo vremena, jer je nosilac radnje bio u burnim događajima i dao svoj doprinos.
Stil pisca je ujednačen, ozbiljan, lako se prepoznaje pripovjedač koji ne dopušta da ga materija nadraste i da pliva u nepoznatim situacijama. On sigurno vodi svoj brod, odabira i dočarava, kako ih je i život nametao, ali ipak tu čovjek-emigrant ostaje kao uspješan borac protiv više vrsta zala sa kojima se suočio i nije dozvolio da bude pobijeđen.
U liku Vula Jelića, nosioca radnje, pisac je prepoznao samog sebe - emigranta i suočio se sa novom materijom i nepoznatim okolnostima, ali je ostavio poruku i postigao cilj.
Pisac se pokazao kao radoznali istraživač. Mora da vidi šta je tabu emigrantskog života, šta mu je tuga i sjaj, jer to je ono što i njega na široj skali očekuje. Bez te radoznalosti i poniranja u zamračene događaje teško bi mogao da napiše tako dobru knjigu. Imao je smisla da odabere i teži prema savršenstvu, pa spisateljske strasti dočaravaju ono što bi mnogima, koji su prošli kroz sličan životni mlin, ostalo nepoznato. Te specifičnosti imaju posebnu vrijednost.
Ne treba očekivati da je ovaj roman-biografija napisan kao ispovjest glavnog junaka, jer nije u tom stilu zamišljen, a i ispričan je u trećem licu, gdje je pisac glavni posmatrač događaja. On pravi svoje veliko tkanje i odabira, donosi zaključke i modeliše, ali ne prenebregava događaje i ne zapostavlja glavnog učesnika koji je svuda prisutan, i to pojačava i kvalitet i vjerodostojnost.
I ranije je bilo pokušaja da se od emigrantskog života u Americi napravi dobro književno djelo, sa zanimljivim biografijama ili izmišljenim, ali rijetko je gdje sa toliko jednostavnosti, čovjeka iz naroda, koji se uzdiže do mnogih zanimljivih i neobičnih situacija, pisac uspio da napravi taj kvalitet, uspješan uzor viđenja života i smisla umjetnosti.
U romanu ima tridesetak originalnih fotografija od ranog djetinjstva iz Beograda, Londona, Kaira, Južne Afrike i Amerike, gdje se junak kretao i sretao ljude od uticaja i značaja.
Treba pročitati ovo djelo i vidjeti čovjeka i njegovu sudbinu, koji ništa nije predvidjeo ili planirao, a našao se na tri kontinenta nošen kao list sa grane, ali ispunjen vjerskim osjećanjem i siguran u pobjedu dobra nad zlom.
Veljko Bojić Los Angeles, aprila 1998.